Prosečan dijabetičar u Srbiji mora da plati oko 9000 dinara mesečno kako bi sebi obezbedio kompletno lečenje. Godišnje potroši 20 radnih dana na administraciju vezanu za svoje zdravstveno stanje, u svom domu zdravlja nema savetovalište, a njegov izabrani lekar nema puno vremena da ga, prilikom pregleda još i posavetuje i odgovori na pitanja koja ga muče. Sa ovim i mnogim drugim problemima u Srbiji danas živi 630.000 ljudi koji pate od šećerne bolesti.
Ukoliko primaju odgovrajuću terapiju i drže pod kontrolom zdravstveno stanje, osobe sa dijabetesom su produktivni članovi društva, što je, dakako, u interesu celog društva. Međutim, položaj osoba sa dijabetesom u Srbiji je u poslednjih nekoliko godina doveden u pitanje. Država je, istina, učinila neke korake u popravljanju njihovog položaja, ali postoji još mnogo prostora za poboljšanje.
Predstavnici osoba sa dijabetesom, Udruženje za borbu protiv dijabetesa grada Beograda „Plavi krug" i Dijabetološki savez Srbije, odlučili su da se za poboljšanje položaja osoba sa dijabetesom izbore – konstruktivnim dijalogom sa svima koji na to mogu da utiču.
Oni su 5. aprila javnosti pročitali pismo u kome ukazuju na pet gorućih problema sa kojima se osobe sa dijabetesom u Srbiji svakodnevno susreću. Istoga dana to pismo poslali su i na adresu Ministarstva zdravlja, Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje (RZZO), svim medijima, domovima zdravlja i kliničkim centrima u Srbiji, kao i predstavnicima republičke pokrajinske i gradske vlade koji imaju ulogu u zdravstvenoj zaštiti građana.
Pet gorućih problema dijabetičara koje su ove dve organizacije definisale su:
* nepostojanje savetovalištva za dijabetes
* isključenost osoba sa dijabetesom iz donošenja odluka
* nedovoljna zastupljenost modernih terapijskih opcija
* nedostupnost potrošnog materijala i medicinskih sredstava
* loš položaj osoba sa dijabetesom u društvu
Tkođe su za svaki problem ponudili rešenje.
Domovi zdravlja i savetovališta za dijabetes trebalo bi da budu nosioci preventivnih aktivnosti kako bi se stanovništvu ukazalo na to kako mogu da preduprede ovo oboljenje, ističu u ovim udruženjima.
„Od kada su ukinuta savetovališta za dijabetes, osobe sa dijabetesom izgubljene su u sistemu zdravstvene zaštite", rekla je na konferenciji za novinare Bojana Marković, predsednica Udruženja za brobu protiv dijabetesa grada Beograda – Plavi krug. „Ukidanjem savetovališta, broj komplikacija izazvanih dijabetesom i lošom kontrolom stanja se povećava, a izabrani lekar često nema vremena da se detaljno posveti osobi sa dijabetesom u toku svog radnog vremena", rekla je predsednica „Plavog kruga". On aje pozvala Ministarstvo zdravlja da nastavi i završi aktivnosti u vezi sa ponovnim uvođenjem savetovališta, koje bi se odnosile i na bolju edukaciju izabranih lekara.
„Plavi krug" i Dijabetološki savez Srbije ocenili su i da odnos države i udruženja osoba sa dijabetesom nije dovoljno snažan, te da je potrebno da država ta udruženja prepozna kao sebi ravnopravne partnere u donošenju odluka koje se tiču osoba sa dijabetesom i u njihovoj edukaciji.
Veliki problem sa kojim su dijabetičari u Srbiji suočeni jeste i činjenica da postoji jedan broj terapijskih opcija koje poboljšavaju život osobama sa dijabetesom, a koje nisu pokrivene zdravstvenim osiguranjem.
„Zbog nedovoljne zastupljenosti modernih terapijskih opcija, 83 odsto osoba sa dijabetesom tip 2 (vidi okvir!) koje su na postojećoj terapiji, nemaju regulisan šećer u krvi, što dovodi do pogoršanja zdravstvenog stanja dijabetičara i komplikacija dijabetesa koje državu koštaju mnogo", rekla je Stela Prgomelja, potpredsednica Dijabetološkog saveza Srbije. „Savremene terapije u kontroli dijabetesa koje odlažu prelazak na insulin nisu pokrivene sredstvima zdravstvenog odiguranja u Srbiji, za razliku od mnogih zemalja, čak i onih manje razvijenih od Srbije", dodala je Prgomelja i ukazala da je neophodno da trakice za merenje šećera u krvi budu dostupne ravnopravno za sve osobe sa dijabetesom. Postojeća situacija u Srbiji govori da osobe na intenziviranoj terapiji do 26. godine imaju pravo na mesečno 150 trakica koje su pokrivene zdravstvenim osiguranjem, a osobe posle 26. godine samo na 50 trakica mesečno, dok osobe sa dijabetesom tipa 2 uopšte nemaju pravo na trakice, upozoravaju udruženja i u svom pismu dodaju da je potrebno razmotriti i proširenje indikacija za insulinske pumpe.
Međutim, dijabetičarima u Srbiji nije preko potreban samo pomak u terapiji. Neophodan im je i pomak u prihvatanju njihovih potreba i posebnosti od strane društva.
Definisanje gorućih problema i poziv ključnih ustanova i pojedinaca na dijalog samo je početak transparentne kampanje za bolji položaj osoba sa dijabetesom u Srbiji. Njihovi predstavnici su rekli da će javnost biti redovno obaveštavana o sastancima sa relevantnim stranama i rešenim i nerešenim problemima. Nadamo se da na prve sastanke sa adresatima pisma neće dugo čekati.
Ukoliko primaju odgovrajuću terapiju i drže pod kontrolom zdravstveno stanje, osobe sa dijabetesom su produktivni članovi društva, što je, dakako, u interesu celog društva. Međutim, položaj osoba sa dijabetesom u Srbiji je u poslednjih nekoliko godina doveden u pitanje. Država je, istina, učinila neke korake u popravljanju njihovog položaja, ali postoji još mnogo prostora za poboljšanje.
Predstavnici osoba sa dijabetesom, Udruženje za borbu protiv dijabetesa grada Beograda „Plavi krug" i Dijabetološki savez Srbije, odlučili su da se za poboljšanje položaja osoba sa dijabetesom izbore – konstruktivnim dijalogom sa svima koji na to mogu da utiču.
Oni su 5. aprila javnosti pročitali pismo u kome ukazuju na pet gorućih problema sa kojima se osobe sa dijabetesom u Srbiji svakodnevno susreću. Istoga dana to pismo poslali su i na adresu Ministarstva zdravlja, Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje (RZZO), svim medijima, domovima zdravlja i kliničkim centrima u Srbiji, kao i predstavnicima republičke pokrajinske i gradske vlade koji imaju ulogu u zdravstvenoj zaštiti građana.
Pet gorućih problema dijabetičara koje su ove dve organizacije definisale su:
* nepostojanje savetovalištva za dijabetes
* isključenost osoba sa dijabetesom iz donošenja odluka
* nedovoljna zastupljenost modernih terapijskih opcija
* nedostupnost potrošnog materijala i medicinskih sredstava
* loš položaj osoba sa dijabetesom u društvu
Tkođe su za svaki problem ponudili rešenje.
Domovi zdravlja i savetovališta za dijabetes trebalo bi da budu nosioci preventivnih aktivnosti kako bi se stanovništvu ukazalo na to kako mogu da preduprede ovo oboljenje, ističu u ovim udruženjima.
„Od kada su ukinuta savetovališta za dijabetes, osobe sa dijabetesom izgubljene su u sistemu zdravstvene zaštite", rekla je na konferenciji za novinare Bojana Marković, predsednica Udruženja za brobu protiv dijabetesa grada Beograda – Plavi krug. „Ukidanjem savetovališta, broj komplikacija izazvanih dijabetesom i lošom kontrolom stanja se povećava, a izabrani lekar često nema vremena da se detaljno posveti osobi sa dijabetesom u toku svog radnog vremena", rekla je predsednica „Plavog kruga". On aje pozvala Ministarstvo zdravlja da nastavi i završi aktivnosti u vezi sa ponovnim uvođenjem savetovališta, koje bi se odnosile i na bolju edukaciju izabranih lekara.
„Plavi krug" i Dijabetološki savez Srbije ocenili su i da odnos države i udruženja osoba sa dijabetesom nije dovoljno snažan, te da je potrebno da država ta udruženja prepozna kao sebi ravnopravne partnere u donošenju odluka koje se tiču osoba sa dijabetesom i u njihovoj edukaciji.
Veliki problem sa kojim su dijabetičari u Srbiji suočeni jeste i činjenica da postoji jedan broj terapijskih opcija koje poboljšavaju život osobama sa dijabetesom, a koje nisu pokrivene zdravstvenim osiguranjem.
„Zbog nedovoljne zastupljenosti modernih terapijskih opcija, 83 odsto osoba sa dijabetesom tip 2 (vidi okvir!) koje su na postojećoj terapiji, nemaju regulisan šećer u krvi, što dovodi do pogoršanja zdravstvenog stanja dijabetičara i komplikacija dijabetesa koje državu koštaju mnogo", rekla je Stela Prgomelja, potpredsednica Dijabetološkog saveza Srbije. „Savremene terapije u kontroli dijabetesa koje odlažu prelazak na insulin nisu pokrivene sredstvima zdravstvenog odiguranja u Srbiji, za razliku od mnogih zemalja, čak i onih manje razvijenih od Srbije", dodala je Prgomelja i ukazala da je neophodno da trakice za merenje šećera u krvi budu dostupne ravnopravno za sve osobe sa dijabetesom. Postojeća situacija u Srbiji govori da osobe na intenziviranoj terapiji do 26. godine imaju pravo na mesečno 150 trakica koje su pokrivene zdravstvenim osiguranjem, a osobe posle 26. godine samo na 50 trakica mesečno, dok osobe sa dijabetesom tipa 2 uopšte nemaju pravo na trakice, upozoravaju udruženja i u svom pismu dodaju da je potrebno razmotriti i proširenje indikacija za insulinske pumpe.
Međutim, dijabetičarima u Srbiji nije preko potreban samo pomak u terapiji. Neophodan im je i pomak u prihvatanju njihovih potreba i posebnosti od strane društva.
Definisanje gorućih problema i poziv ključnih ustanova i pojedinaca na dijalog samo je početak transparentne kampanje za bolji položaj osoba sa dijabetesom u Srbiji. Njihovi predstavnici su rekli da će javnost biti redovno obaveštavana o sastancima sa relevantnim stranama i rešenim i nerešenim problemima. Nadamo se da na prve sastanke sa adresatima pisma neće dugo čekati.
